U ovom slučaju tuženik je ovršitelj u stečajnom postupku. Tužitelj – pojedinac koji je ovršen, zatražio je od ovršitelja pristup svojim podacima i kopije nekoliko poruka eletroničke pošte. Ovršitelj je u svom odgovoru dao pregled tih poruka i osobne podatke koji su u njima sadržani, ali je odbio dati kopije.

Sud je donio odluku u korist ovršitelja, zaključivši da pravo na pristup prema GDPR-u nije bitno drukčije nego prema Direktivi 95/46, tako da je svaki presedan prema Direktivi 95/46 još uvijek relevantan. Sud je također istaknuo da prema GDPR-u ispitanik nema pravo na kopiju dokumenata, nego na kopiju osobnih podataka, te da je to dovoljno kako bi ispitanik provjerio točnost osobnih podataka i ustanovio zakonitost njihove obrade.

Vezano za dokumente koji ne sadrže puno osobnih podataka kao što su navedene poruke eletroničke pošte, sud drži da je dovoljno samo opisati koje podatke oni sadrže te da nije potrebno pružiti kopiju tih dokumenata. Ovršeni je objasnio da mu samo pružanje opisa dokumenata ne omogućuje provjeru sadrže li dokumenti više osobnih podataka nego što je ovršitelj ponudio, no sud taj argument nije prihvatio.

Odluka s obrazloženjem dostupna je na stranicama nizozemskog ministarstva pravosuđa.