Nakon Schrems II presude, Sud Europske unije nastavlja donositi odluke koje bi mogle imati dalekosežne posljedice na prijenos osobnih podataka u treće zemlje, a posebno na status Ujedinjenog Kraljevstva nakon isteka prijelaznog „post-Brexit“ razdoblja.
U predmetu 623/17 (Privacy International), Sud zaključuje da je masovno i neselektivno prikupljanje podataka koje provode britanske obavještajne službe suprotno načelima Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Sud smatra da ePrivacy Direktiva ne dozvoljava zemljama članicama da posebnim nacionalnim propisima omoguće opći i neselektivni prijenos podataka (prometni i lokacijski podaci) od davatelja elektroničkih komunikacijskih usluga prema obavještajnim službama, a u svrhe nacionalne sigurnosti.
U tom smjeru idu i zaključci Suda u skupnom predmetu C-511/18, C-512/18, C-520/18 (koji se odnosi na nacionalne propise Francuske i Belgije) prema kojima je preventivno opće i neselektivno zadržavanje podataka također suprotno načelima Povelje i nema temelje u ePrivacy Direktivi.
Iznimno, u posebnim situacijama kada je zemlja članica suočena s ozbiljnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, koja je stvarna ili izvjesna, Sud smatra da ePrivacy Direktiva, pod određenim uvjetima, ne sprečava nacionalna nadležna tijela da od davatelja elektroničkih komunikacijskih usluga zahtijevaju neselektivni prijenos i duže čuvanje podataka.
Odluka C-623/17 sigurno će utjecati na konačnu odluku Europske komisije o primjerenosti Ujedinjenog Kraljevstva za prijenos podataka i pravni status nakon 31.12.2020. kada završava prijelazno razdoblje.
Konkretno, sporan će biti Investigatory Powers Act, ali i Agreement on Access to Electronic Data for the Purpose of Countering Serious Crime koji je UK sklopilo krajem 2019. sa SAD.
Druga sudska oduka u skupnom predmetu također je značajna jer navodi na zaključak da i EU (u ovom slučaju Francuska i Belgija) ne pruža primjerenu zaštitu osobnih podataka, baš poput trećih zemalja (SAD) prema kojima ograničava ili zabranjuje prijenos osobnih podataka.
