Europski sud za ljudska prava krajem siječnja donio je presudu u slučaju Breyer vs. Germany. Podnositelji zahtjeva (aplikanti) Patrik Breyer, otprije poznat javnosti zbog slučaja “IP adresa” i Jonas Breyer pokrenuli su postupak pred Sudom protiv Savezne Republike Njemačke zbog kršenja članaka 8. i 10. Europske konvencije o ljudskim pravima (pravo na privatnost i sloboda izražavanja).

Prema podnositeljima, odredbe nacionalnog zakona o telekomunikacijama koji propisuje obvezu registriranja svih korisnika prepaid SIM kartica suprotne su Konvenciji i njima se krše temeljna ljudska prava. Jedna od spornih odredaba zakona (Telekommunikationsgesetz) je članak 111. koji, između ostalog, propisuje obvezno prikupljanje podataka o imenu i prezimenu, adresi i datumu rođenja korisnika SIM kartice. Nadalje, podnositelji smatraju da je takva obrada prekomjerna i nije nužna u okvirima demokratskog poretka, a nije ni učinkovita jer ne postoji mehanizam kontrole koji bi osigurao da krajnji korisnici pružaju točne podatke odnosno podatke koji su zaista njihovi. Slijedom navedenog, smatraju da takva baza podataka realno i ne može pozitivno utjecati na sprečavanje i istragu kaznenih djela i drugih sigurnosno-obavještajnih akcija. Zahtjev se odnosi i na članke 112. i 113. koji propisuju dostavljanje prikupljenih podataka nadležnim tijelima.

Sud je zauzeo stav da zahtjev nije opravdan u dijelu koji se odnosi na kršenje prava na slobodu izražavanja, te je postupak proveo samo u odnosu na kršenje prava na privatnost. Zaključak je Suda da je prikupljanje podataka opravdano „iz razloga nacionalne sigurnosti i sprečavanja kaznenih dijela“ jer „značajno pojednostavljuje i ubrzava istrage koje provode ovlaštena tijela“ i „doprinosi učinkovitoj provedbi zakona“.

Presuda je donesena u vijeću od sedam sudaca uz izdvojeno mišljenje suca Carla Ranzonia. U obrazloženju Ranzoni izražava zabrinutost zbog prikupljanja i zadržavanja podataka apsolutno svih korisnika, bez osnovane sumnje i povezanosti s kaznenim djelima te smatra da je u predmetnom slučaju povrijeđeno pravo na privatnost. Gotovo je sigurno da će podnositelji postaviti zahtjev za preispitivanje predmeta, a koliko isti bude dopušten o predmetu će odlučiti Veliko vijeće koje će donijeti konačnu presudu.

Članak 108. stavak 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama također propisuje obvezu operatora o vođenju popisa krajnjih korisnika koje su na zahtjev obvezni dostaviti nadležnim tijelima. Trenutno se registracija prepaid korisnika u praksi ne provodi već se korisnici za registraciju „nagrađuju“ dodatnim megabajtima ili kunama. Konačna presuda će sigurno imati utjecaja i na predstojeće izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama kojima će biti uređena i ova obveza.

Svakako pročitajte tekst presude, u pitanju je jako zanimljivo štivo.