Nerijetko na društvenim mrežama možemo vidjeti snimke nadzornih kamera na kojima su osobe za koje se sumnja da su počinile prekršaj ili kazneno djelo, tj. oštetile ili umanjile nečiju imovinu. Takve snimke objavljuju nadležna tijela, ali često i oštećene strane jer smatraju da imaju interes da se pronađe počinitelj.

Bez obzira na jake interese oštećene strane, istragu i progon kaznenih djela treba prepustiti nadležnim tijelima. Dakle, ako je videonadzorom zabilježen pokušaj ili počinjenje kaznenog djela, voditelj obrade obavijestit će policiju koja može izuzeti snimku kao dokaz u istražnom postupku, a moguće je da će snimku i javno objaviti sukladno svojim zakonskim ovlastima i posebnim propisima kojima je regulirana zaštita osobnih podataka osoba u svrhe istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela.

Navedeno potvrđuje i odluka norveškog nadzornog tijela Datatilsynet protiv voditelja obrade koji je proslijedio i omogućio daljnju nekontroliranu distribuciju snimke na kojoj se vidi četvero djece od oko 15 ili 16 godina, od kojih je dvoje izvršilo sitnu krađu, a dvoje su sve promatrali.

Voditelj obrade, vlasnik trgovine, prvo je snimku poslao ženi za koju je mislio da je majka jednog od počinitelja, koja je potom snimku proslijedila svojem sinu, nakon čega se ista nekontrolirano širila i na posljetku došla i do djece koja su bila na snimci.

Nadzorno tijelo navodi da je slučaj „školski primjer gubitka kontrole nad osobnim podacima“.

Odlukom je utvrđeno da za predmetnu obradu ne postoji pravna osnova, a obzirom da su ispitanici djeca, kojoj je grubo prekršeno pravo na privatnost i pretrpjela su i druge negativne posljedice, izrečena je i primjerena novčana kazna od 400 tisuća norveških kruna (oko 37 tisuća eura).